VIDEO FROM RIJEKA

http://www.dailymotion.com/video/xdt12l_junk-messiah-podrum_music

Gigovanje u rijeci, jt. drugi ofikl junkmessiah festival

junkmessiah stiže u rijeku

stiže vopi iz dučića

benko se već hvata za glavu premda nije još ni svjestan svog poraza


Da krenemo...ja sam žabla i bit ću vaš vodič kroz ovu potresnu priču punu
raskalašenosti, zlorabljenja supstanci i dobrog rokenrola...
Osam je ujutru, subota..prokleto rano, nazovimo to i "nedoba"...uglavnom
prerano za išta,a kamoli za krenuti na koncert samo 150 km udaljen, ali treba biti
čvrst i izbaciti se iz kreveta naglavačke jer ipak, obećali smo si puni vikend relaksacije
druženja, a bogme i cuganja...tek što sam pogledao kroz rešetke prozora svoje plače u elitnom
dijelu grada tik do vodoopskrbe i odvodnje (inače trenutačno radno mjesto nevena "sjevernog osvetitelja" benka)
osupnuo me nemili prizor padalina te uopće vrlo nepovoljnih vremenskih uvjeta..."Dođavola!propade mi prvotni izbor
stajlinga, Tom selleck short shorts te ramones majica bez rukava će morati pričekati povoljniji trenutak" no ipak
pošto je stajl pola stajlinga, sa lakoćom spajam moderne uske hlače te crni dux sa pomno probranim prišivcima svjetski
poznatih hardcore bendova (raspadnutih prije dovoljno godina da bi sad bili vrlo popularni i mistični) Okej...spreman
sam, a u tom momentu već i stiže poziv moslovačkog šarmera Pikija čije najbolje godine tek dolaze...odmah sam naložio
katici da naprti na leđa moj kofer sa gitarom, koferče sa pedalama i kablovima te 30 kg teško u crveni baršun tapicirano pojačalo
marke marshall ( u domaćoj izradi gospodina Bože D.)...pošto je u mladim danima u bosni trenirana kao nindža, Katici je to bio
nedostojan zadatak, ali profesionalno kao i svaka gejša utrpala je opremu u klio sisačkih registracija za tili čas...
Moram napomenuti da je klio sisačkih registracija u vlasništvu jednog od naših ofikl vozača karla " sisačkog buldoždera" zgure,
odmah pogodio moju ulicu isprve, a pogodio ju je jer je taman išo skrenuti u nju da bi se okrenuo i tražio moju ulicu pošto je
zalutao...ja ipak mislim da je to bila čista sisačka intuicija...Opraštanje, pusice i krenuli smo pravac
studentskog doma cvjetno naselje, naime...neven više ne želi pretrčavati dvije trake brze ceste sa pojačalom i gitarom u rukama
pa kao moramo doći pred njega...ma pouzr, kažem vam...Taman se tada javlja kermit the frog aka davor kristijan sa prilično
čudnim pitanjem, da li mi zaista trebamo bass box koji je on dovezo do dugava, rezidencije vrhovnog iluminata branimira
gajčevića...moram reći da sam se i ja zapitao kako je moguće rečenicu "uzmi bass box, treba nam za rijeku" interpretirati
krivo, ali u strahu da mu možda ne padne na pamet izbaciti zvučnu kutiju u neko žbunje putem, odgovaram mu potvrdno.
Njihova priča je nešto u šta ni ne pomišljam ulaziti..šta se događalo u tih par sati njihova puta u rijeku, šta bi sve rekli
dijelovi narančaste škode da mogu govoriti? Da li je isplivao Gajin manijakalni poriv za Didžejanjem, gerilsko
okupiranje aparata za reprodukciju zvuka? hardkor ultramilitantnost? ne želim ni pomišljati, to prepuštam vašoj mašti...
Sivi klio je klizio krivinama naše domovine dok su iz zvučnika dopirali zvuci neurosisa...Konačno u svom elementu, žabla
i benko zaneseno su pričali o tekovinama stoner,doom i sludge muzike te filozofski raspravljali o duljini i volumenu brade
scotta kellya i da li je ona zapravo ljekovita na dodir kako svaki pravi post metal fan tvrdi...Samo ih je povremeno
gubljenje frekvencije bežične mp3 aparature te upadanje cajki u signal ometalo dok se nije utvrdio krivac u obliku gljivoprevozničkog kombija
koji nam se približavao...jebat ga...cajke beats post metal...ulijećemo u kišnu Rijeku no pogled u nebo obećava te se zaričemo da
ćemo ići na teško zasluženo kupanje pa makar sjekire padale...Prvo odredište dana Opatija, rezidencija buldožderove izabranice Dijane čije
folksdojčersko prezime neću ni pokušati napisati jer ga većina vas ionako ne bi znala pročitati...nazire se sunce i stigao je dugo očekivani
moment...navlače se tom selleck hlačice i pravac plaža...tik do vile zanimljivog naziva "žuži" , ne znam tko je ta osoba, ali zvuči kao
kao da je stara, oronula i puna novaca...Piki se ponadao i strgao majicu sa svog nabildanog torza, ali vlasnica se nije pojavila na balkonu...
jebiga, bit će još prilika...Kupali smo se, još kako smo se kupali...Poslije svetog rituala ostalo je još popiti kavicu i eto već
se sms-om oglasio zloglasni Leo, jedan od mastermajndova zločinačke organizacije rijekadiyhcpunk.blogspot.com ...Leo nas mami
toplim ručkom, hladnim pićem i dobrom glazbom te ne mogavši odoljeti tome, mi se u tili čas spremamo i trpamo u klio pravac rijeke...
U rijeci naravno razočaranje, hrana još nije skuhana, pive tople, a manijakalnost Branimira Gajčevića je uzela maha čim je ugledao
kazetar sa dva decka...iz njegovog gerilskog ranca su brzo poletjeli svi opskurni i ne tako opskurni youth crew, a i bizaro hitovi što
je neke toliko oduševilo da su pošli u šetnju gradom...No, situacija nije bila nepopravljiva, ručak je polako ulazio u svoju
završnu fazu, a frižider sa pivama je veselo brujao...Iluminat iz dugava je doduše nastavio svoj šou program...
I tako su popodnevni sati polako prolazili u užitku i toplini infošopa, padali su batevi, padali su pivkani, pao je i izvrstan rižot
plus mešana šalatica, a pala je nakon dugo vremena i ofikl partija čovječe ne ljuti se...Da se vratim na moment na moju upotrebu ovog
izraza "ofikl" ...naime, Piki je odlučio ući u povijest moderne lingvistike te je iznio tezu da on govori ofikl jer mu je ofišl predugo
i komplicirano...slažem se Piki...aj ofikl agri...Partija je bila nadasve zabavna i napeta, Benko koji je obično sretne ruke je ovaj
puta osjetio nepravilnosti u sili pošto je bio predaleko od sjevera i brutalno ga je popušio na radost Pikija kojeg usrećuje sve
samo da nije zadnji...Gajo ovaj put odnosi majstorsku pobjedu uguravši ga u kućicu koje bacanje prije mene...
Malo po malo i eto večeri...Deset sati i vrijeme je za prvi bend večeri. Devastated iz susjedne nam Ilirske Bistrice, momci prže svoje
viđenje di bit krastčine koja na svu sreću nije premoderna i dobro je metalizirana...fino su ga oduljili, neki bi čak rekli da su
dugo svirali, ali kad su samo dva benda ionako nije bed...naš plan je bio da sviramo set led zeppelin covera od sat i pol, ali smo ipak
uspjeli skratiti na 25 minuta materijala...(nekima opet predugo, ali jebiga meni su ac/dc draži od charles bronson recimo i mogu mi
se masno napušit kurčine. ofikl) O našoj svirci neću jer nije pristojno samom sebi pušit kitu, ali da možemo popušili
bi si kitu...jer smo si bili super...Osim možda u onom momentu kad je Benko inspiriran nedavnim posjetom metallice zagrebu, oponašajući
svog uzora pokušao izvesti opasan "crabwalk" te pritom sjebao kabl i koncepciju...To je to, pravi zaplet tek počinje, zabava se seli
na gornji kat, a iz fridža izlijeće par litara prvoklasnog moslavačkog, proizvod stare vinarske familije Zgurić...a pali su i neki batevi...
Jednom riječju...raskalašenost, devijantnost (okej dvije riječi)...Kermit the frog, inspiriran svojom velebnom pobjedom, tj. batinanjem cijelog
Riječkog kendo kluba je uspio u sebe unijeti poveće količine alkohola što je rezultiralo uništavanjem njegove kermit zelene majice sa crtežima
splovila, svastika te kojekakvog ultranacionalističkog, profašističkog te satanističkog znakovlja...jebi ga davore...Pikijeva uzavrela krv ga
je odvela u riječku noć te je završio na nekom brodu na kojem su se istovremeno vjerovali ili ne puštali psihomodopop te house muzika...nije
dugo izdržao te riječima djevojke zasad nepoznatog identiteta koja se složila sa pikijem: "nije ko Zrće"
Benko polako pada u katatoniju (ili možda kakofoniju?) te baulja bez ikakvog cilja ili smisla dok se nije srušio na fotelju u uredu nonšalanto
ispustivši spolovilo iz nezakopčane rupe na gaćama. U tom trenu stižu bureci, a bogme i gratis vreća kojekakvih delicija, slanaca, buhtli te kroasana)
a pali su i batevi...Polako se bliži četvorka, fajrunt...gosti se tjeraju kući, a iz transa probuđeni benko se uspješno usmjerava prema wc
školjci te uspijeva ne popišati kantu za smeće, a ni ćošak...tonemo u san, smiješak na ustima...sanjamo ko zna šta...karijeru golmana u karlovcu npr...
Jutro nam se ukazuje opet kišno, ali nekako pozitivno, taman ulijećem na ćošak bata i spreman sam za novi dan...trebaju mi dvije stvari: 1.kava
2.kenjanje te pošto nisam jedini tog mišljenja organiziramo uspješnu ekspediciju u prigodan establišman koji će nam ponuditi to dvoje.
Pet kuna za espreso je više nego ugodno za centar rijeke, ali nedostatak sapuna za ruke smanjuje ocjenu, premda su kalendari sa golim tetama
i brkata predratna konobarica simpatičan aksesoar. Sve bitno je obavljeno samo još treba potrpati opremu i pojesti nešto...Izbor pada
na restoran index, okupljalište svog šljama, tj. studenata ...naručujemo 17 picica od kojih jedino moje bez sira kasne pola sata, a tad me
oduševljavaju sa hrpom artičoka, mojeg najgoreg i zakletog neprijatelja...goreg i od maslina, hell, gore i od kapara...no šta je tu je, pojelo
se i govno kad je trebalo...trpamo se u aute, leo i ćupi ubrzo skreću u smjeru opskurnih riječkih kvartova, a mi pravac Zagreb...tu je psihološkoj drami
konac...Rijeka oduševljava svaki puta... p.o.d.r.u.m. 4 life niggaz...