Yo! Evo Fitnićev osvrt sa njegovog last fm profila (http://www.last.fm/user/Handzar) na Junk Messiah + Black Gust + Gewapened Beton gigovaču, pa čekirajte! Plus par fotki sa istog giga by Minnie aka Jeca.
The Snake
The Snake
Lutam gradom, tražim zabavu
By Handzar5 May 2011, 2 0:30
Thu 14 Apr – Gewapend Beton
Digitalna televizija mi je donijela samo probleme. Ne razumijem kog su vraga išli uopće uklanjati analogni signal, meni je bilo sasvim ok s njim. Zar je nemoguće da oboje egzistiraju u skladu i poštovanju? Zašto je trebalo ukinuti analogni signal, ako drugdje u Evropi funkcioniraju oba signala, koliko sam upoznat? U svakom slučaju, pripremio sam se za dolazak digitalnog signala tako što sam kupio LCD, u Nami, za prihvatljivu cijenu. I sad, spojio sam ja novu telku, al nije bila podešena na pravoj frekvenciji. Nariktao sam ja pravu frekvenciju, istražio na n etu kako se to radi, ali nikako dobit sliku. Na kraju sam popizdio, otišao kupiti receiver i novu sobnu antenu, zlu ne trebalo, te spojio sve na stari televizor, pa sam u dnevnom boravku imao na polici novi LCD za dvd-player i odmah lijevo od njega stolčić sa starom telkom, da bar mogu gledati ova 4 klasična programa (HRT1, 2, RTL i Nova). Čuo sam za sve te nove programe, ali ajde, nije mi televizija presudna stvar u životu, ne trebaju mi ti dodatni programi. Sve bi bilo u redu (osim ta dva televizora u dnevnom boravku, ali viđao sam ja i čudnije insta lacije po kućama) da mi do prije mjesec i pol nije posve nestala slika, ovaj put i na starom televizoru. Nakon što mi je cimer prebacivao da živim u informativnoj blokadi i nakon što sam dobio opomenu HRT-a da nisam platio pretplatu - a zašto da je plaćam kad ništa ne mogu gledati - pozvao sam majstora da detektira problem i ubrzo dobio dijagnozu. Netko u zgradi je uveo kablovsku i njihov snažan signal posve guši signal u mojoj sobi. Rješenje: prijaviti slučaj predstavniku stanara, a ako to ne pomogne, uvesti krovnu antenu. Kako mi je sve to zvučalo isuviše naporno, odlučio sam se za život bez televizije. Doduše, nemam ni telefona ni interneta u stanu otkako sam pijan za Novu Godinu srušio homebox i stao na njega, ali ne mari. Sve bitno na netu riješ im i pogledam preko dana u uredu, ljudi me ionako zovu na mobitel, a umjesto televizijskog programa sam počeo gledati ripane serije na DVD-u. I to dobro funkcionira, da se pohvalim. Navečer dođem s posla, nešto pojedem, pročitam, pogledam koju e pizodu „Boardwalk Empire“, pa legnem spavati. Druga dobra posljedica moje medijske blokade je to što više izlazim van i tražim zabavu. Kina, tribine, birtije i cuge, večere, turniri Texas Hold 'ema, posjeti prostitutkama, nevjerojatno koliko slobodnog vremena čovjek pronalazi kad ne robuje plosnatoj crnoj ploči. I naravno, dobar dio večeri u tjednu otpada na gigove poput ovog. Samo ne znam kog boga je Wendy O Williams radila na plakatu. Nit je bilo metala, nit cirkuskih bendova. Mislim, cirkusiranja je bilo, ali na jednoj vrlo skromnoj razini, bez raznesenih auta i flastera na cicama.
Koncert na kojeg sam se zaletio tu večer otvo rili su Black Gust. Na najavi pohvaljeni kao iskusni muzičari iz poznatih ZG bendova, Black Gust prvo podsjete na onu narodnu o puno babica i kilavom djetetu. Nije da je svirka bila tako kilava, koliko je problem u tome da su Black Gust najveći trendhopperi na sceni koji se mogu zamisliti. Kako ozbiljno shvatiti ekipu iza čijih leđa su hrpe screamoa, old school hardcorea, deathcorea, Tragedy rip-offova i metalcorea, a sad se laćaju garage punka s pogledom na Portland. Još samo da ih vidim u lasteksicama i Vibrators majicama, pa sam siguran da su sve žanrove isprobali. Garant imaju doma odrezane traper hlače, taj floridski modni dodatak je apsolutni must ove sezone! Čim se mijenja toliko faza, odmah znaš da je ekipa mlitava, to je ona sorta geekova koji se na tulumima napiju pa divane non-stop o novim izdanjima Defeatera ili tako nečeg po pularnog. Pjevač ne bi trebao žmiriti dok pjeva, mogla bi ga pogoditi kakva šaka iz publike u njegovim trenucima sanjarenja. Možda mašta kako je neka opaka punk zvjerka? Nerado rušim ičije snove no treba reći istinu, fat bastard he is, but Jay Reatard he ain't. Predviđam da će se još puno pričati o ovom bendu, momčine imaju dovoljno frendova da potpaljuju hype do sljedeće sezone i njihovog sljedećeg projekta koji će pratiti najnovija scenska strujanja.
Junk messiah su rasturili. Gledao sam ih jednom, ali nisu bili na nivou, ovo sad je sasvim druga priča. Zvuče ko hardcore ekipa iz Bostona koja se razočarala u hardcore, pa bi svirala nešto drugo, ali da nije baš metal, kako se to dogodilo bostonskim bendovima. Onaj Žbla se zbilja saživio s tom đitrom, ima i stav i znanje, suvereno vitla s njom ko pravi mali cock-rocker, nema greške s njim, zajeban mu je taj produžetak kurčine. Sve nešto dere ko da ne zna čega bi se najradije primio, Stoogesa, Black Sabbatha ili Tear It Upa, pa ide redom od jednog do drugog, pa do trećeg, pa opet ponovo, uz poneke dodatke sa strane, tako da su u najboljim trenucima podsjetili na nešto hardcorskiji Henry Fi at's Open Sore. A vokal... Mein Gott. Ne znam gdje su ga našli, ali mali ima režanje i lavež ko da su mu Springa i Choke bliža familija, kažem ja, Boston usred Zagreba! Ja bi mu još privezao Doc Martens čizme s mamuzama na noge, pa da izudara frendove Black Gusta u prednjim redovima, u pravoj bostonskoj hardcore maniri. Neka opaka frustracija pere te likove, kad imaju toliko otrova kojeg tako dobro pretaču u svirku. Gajo The Snake nije normalan, nije tajna, to se kristalno jasno vidi iz njegovih fanzina, ali ostatak benda se čini kao normalan svijet. Ili se tako dobro pretvaraju? Vrag će ga znati.
Gewapend Beton sam već gledao i nisu mi bili loši, iako su mi te klasifikacije i samoizmišljene etikete bezveze. Svjetski poznati embryo punx? Moš mislit, to se jedino u Hrvatskoj može prodat ekipi. Sjećam se da su recimo belgijski No Debt bili polder-core, bilo je još tih naziva, samo sam ih već pozaboravljao. Uglavnom, orto punksi koji na bisu sviraju NY hardcore obrade (i Discharge), ali onda sviraju barem poštene stvari od Bad Brains, Cro Mags i Warzone, a ne prenapuhana imena kao što su Antidote, Urban Waste ili Abused. Nije loše za četvrtak navečer, pogotovo ako telka ne radi, ali ima mi nešto izvještačeno i isforsirano u njihovom punkerskom bijesu, kao da su trenirali kako se točno ponašati na stageu, što reći, kako vitlati rukama, a kako mahati stalkom za mikrofon, pa su u nekoliko momenata djelovali kao neki billyidolovski pajaci, ali je sveukupno ipak pretezalo na poštenu punkčinu. U svakom slučaju bolje nego provesti večer uz Tonija i čudake koji žele postati zvijezde. Da su svi ti siroti natjecatelji upućeniji u underground zbivanja bilo bi im dovoljno da se ugledaju na prvi bend, sve se da progurati, ako postoji volja. I dovoljan broj frendova.
