Uglavnom, dan prije polaska u Dravograd, 12.-og Studenog u petak smo imali probu a nakon probe je Pic išao kod mene spvati. U Bizaro sobi smo do kasnih noćnih sati baljezgali, smijali se svojim glupim forama (uno, due, tre, pekara!) i slušali moje emo komp
il
acije, haha! Ujutro smo se digli nešto prije 10 pa se u pola 11 uputili prema gradu da se nađemo sa Vojkanom koji je naime taj vikend imao svirke sa svojim bendom Katma u Puli i Rijeci. Šteta da se to poklopilo sa ovom našom svirkom u Dravogradu, no što je tu je. Na trgu smo se našli s Vojkanom a doš
ao je i Žbla (btw, Benko je javio da neće doći jer se propisno udesio alkoholom dan prije (ništa novo :)). Propisno sm
o se izgrlili s Vojka
nom i odmah bacili uobičajene pošalice. 
Opičili smo prema gornjem gradu neki standardni đir i sjeli se gore na klupama nedaleko od Matoša. Čavrljali smo o svemu i svačemu a vrijeme je bilo jako ugodno i toplo. Nešto kasnije su nam se pridružili Ana i još jedan momak (zaboravio ime, sori) , također iz Katme. Nakon druženja smo se spustili do Medike gdje smo se oprostili sa srbima a ja se još dogovorio s Vojkanom da se nađemo u Zagrebu u ponedjeljak kad se oni vrate iz Rijeke (a tako i bi ali to je neka druga priča koja uključuje još i Đoleta, Tanjicu i Tilu :)). Bilo je kul vidjeti Vojkana, mada je to bilo prekratko da si stignemo ispričati sve priče. Pic i ja smo se vratili u Dugave gdje smo čilali do nekih 3 popodne kad smo se uputili prema nalazištu sa Passive Aggressive ekip
om i ostalim đank momcima. Nalazili smo se na parkiralištu između dvorane Lisinski i gradskog poglavara (valjda?). Kad smo Pic i ja stigli, tamo su već bili Žbla, Benko i Ana (ne Ana iz Katme da ne bi netko nešto pomiješao i zbunio se čitajući ovo :)) s kojom smo se upoznali i saznali da i ona također ide s nama. Uskoro su došli i Passive momci, prvo Gusak, Džimbo i Mini (iliti Jeca, haha!) a onda i Đani sa drugim autom. Njihov bubnjar Dane je zaspao (!) pa smo ga morali pokupiti na slavonskoj blizu trešnjevčakog placa. Nakon što smo ubacili svu opremu, krenuli smo u slijedećem sastavu: Gusak za volanom + Junk Messiah momci u jednom autu (mi smo i predvodili) te Đani za volanom + Džimbo, Mini, Ana i Dane u drugom autu. Pošto nijedan auto nije imao vinjetu, pičili smo preko Krškog što je nešto duži put nego kad se ide preko Maribora za Dravograd, no ništa strašno. Išli smo na malu granicu na Brgeani i prošli bez problema (uz obavezne pošalice slovenskih graničara, ovaj put su nas pitali jel imamo harmoniku, da ziher). Put je prolazio OK a u plejeru su se uglavnom vrtili Restarts i Antidote (onaj nizozemski, ja bi rađe da je bio onaj njujorški, ali šta sad :)). tu i tamo smo usporavali jer je Đani non stop zaostajao za nama i žalio se da Gusak vozi pre brzo, haha! I da, Benko je imao problema sa svojim mamurlukom, pa sam ga spašavao sa eliksirom zvanim još i coca cola. Stali smo samo jednom na benzinskoj pred Celjom i malo se okrijepili. Džimbo je pri odlasku na wc čuo komentare od ekipe s benzinske: „pa, i njega je bog stvorio“. A si ti a nor! Palo je odmah par pošalica na račun malograđana ali nećemo sad o tome ovdje. U Celju ja bilo malo gubljenja jer se nisam najbolje snalazio što se tiče stare ceste (pogotovo u smjeru Dravograda, pošto inače uvijek idem drugim putem), no nekako smo pronašli pravi put. Mada je Gusak uključio i GPS, ali čini mi se da nam i nije puno pomogao (ukratko, da nije bilo mene, ekipa bi se izgubila samo tako :)). Ostatak puta je prošao OK, osim što smo zadnjih pola sata pred Dravogradom već svi bili malo smoreni i nabrijani da kad ćemo više stići. Negdje oko 7 (ako se ne varam) smo napokon došli u Dravograd i uputili se odmah do špar marketa, ali nije radio. Dolazimo do Mičotove rezidencije, upadamo unutra i kako to već biva, pozdravljanje i grljenje sa najbližima. Za mene ništa novo. Pola ekipe je već bilo dobro nacvrcano a i Maja je slavila rođendan tako da je već bilo trešanje do daske (ni to mi nije ništa novo za Dravograd i mini kino :)). Sad se ne sjećam jesmo odmah išli jesti ili poslije svirke, nije ni bitno... Dosta je brzo krenula i svirka. Mi smo bili prvi jer je tako gazdarica Mirna rekla, he he... Trebalo nam je dosta da se nariktamo jer je bio totalni raspad što se tiče opreme i koliko je sve to skučeno u tom mini kinu. E da, hvala Mičonu još jednom na fudbalerskom donjem dresu kojeg mi je posudio jer sam zaboravio uzeti kratke hlače (glupan). Benko je također zaboravio kratke hlače, tako da smo obojica dobili kratke dres hlače iz doba kad je Mičo trenirao nogomet, haha! I tak, čim smo krenuli, krenulo je skakanje i divljanje i ne mogu zaboraviti izraze lica od Passive ekipe kad je Dravograd ekipa počela divljati :). Bilo je vruće i skučeno kubog. Mi smo bili malo nadrkani a točno znam i zašto. Zamisli da sviraš gig a netko te non stop trka u leđa s vratima. Tak je bilo Žbli koji je stajao tik do rata a ljudi su svejedno ulazili i izlazili non stop za vrijeme svirke. Benku isto nije bilo svejedno kad je ekipa padala po njemu (a i ovako je već sav osjetljiv :)). Ja sam imao tu i tamo koji slopi ispad zbog znojnih ruku ali niš strašno. Pic je tolko krivo uletio u Short Fuse da sam totalno popizdio (sori Pic :)). Znam da su to sitnice, ali navikli smo da budemo tight as fuck i malo smo se razmazili na svirkama na turneji gdje su bili uglavnom odlični uvjeti za svirke. No, naprotiv da je ova svirka bila loša, meni je bilo super! Onako, dobra energična i znojna svirka sa ludom pijanom atmosferom. E da, odsvirali smo premijerno Through Being Cute (Tear It Up, ti neznalico!) i zakon je bilo vidjeti Miču kako mi se dere u lice: woooooh, through being cute! :) Nakon nas slijede Passive Aggressive. Kratki predah i nakon što su se namjestili, idemo ponovo! Čim su krenuli, k
renula je i luda atmosfera, malo sam si i ja dao oduška skakanjem i trčanjem (i silovanjem D
žimbove noge??? :)). Meni su Passive Aggressive bili super! Bez puno filozoije su pičili pjesme sa CD-a od kojih se meni Orthodox Punx nekako najviše urezala u pamćenje. Još da ubace malo više srkl pit djelova, bilo bi super, mada su i ovako pankčina do jaja! Ako se ne varam, zvali smo ih na dva bisa. Pred kraj su odsvirali Think Positive od RKL, zakon, tu samo puko! I to je bilo to, super svirka! Nakon giga je uslijedilo presvlačenje, barem za mene. Očekivao sam neki plesnjak kojeg je Mirna najavljivala ali ekipa baš nije bila raspoložena, nisam siguran zašto ali plesnjaka nije bilo. Tako da mi je bilo zanimljivije biti u kuhinji nego u zadimljenom mini kinu. Nekako smo se većinom družili odvojeno, cijela Passive i Junk ekipa smo uglavnom bili u kuhinji a većina Dravograd ekipe je bila u mini kinu. Zašto je to tako bilo, nisam siguran ali dobro, šta sad... Meni je svejedno bilo dobro i zabavno. Vrtili su se naravno i neki The Rites hitovi te bacale pošalice. Ta dobra atmosfera je trajala sve dok jedan neizmjerni jadnik nije počeo dojiti sa svojom dramom. Naime, neki ljudi su pušili u kuhinji a jedno od kućnih pravila kod Miče je da se ne puši u stanu već samo u mini kinu ili na balkonu. I OK, oni koji su pušili u stanu su bili zamoljeni da ne puše. I OK, ugasili su cigarete. I to je sve što ja znam i što sam vidio. No, onda je taj jadnik doveo Miču do nas i kao neki klinac od 5 godina kad tužaka teti u vrtiću drugu djecu, pokazivao na nas i kao, uuu, ekipa je pušila i navodno su ljudi pušili i nakon što im je on rekao da se u stanu ne puši. Ja osobno to nisam vidio, da je netko pušio i nakon što je on ljudima rekao da ne puše u stanu i mislim da je to bio totalni bulšit i samo isprika neizmjernog jadnika da tužaka Miči ZG ekipu jer je lik jednostavno neizmjerni jadnik. Uglavnom, pošto lik nije prestajao i to je već preraslo u totalnu dramu tko je ili nije pušio, ja sam puko i počeo se derati na njega i slao ga u pm i nek odjebe a vjerojatno sam mu i fizički prijetio (jer kad mi padne mrak na oči onda je to doslovno tako i ne sjećam se najbolje svega). Da se ovo nije događalo kod Miče već negdje drugdje, vjerojatno bi stvarno i nokautirao tog jadnika jer mi je stvarno više dosta debila koji nemaju respekta prema ničemu, pa da mi takav ide dojiti i pokvari mi svu zabavu, jebote! Nakon toga mi je trebalo vremena da se smirim a ekipa je navodno u mini kinu još raspravljala o tome tko je pušio a tko nije. Uuu drama! Iskreno, boli me kurac! Jebote, kod Miče dolazim već tri i pol godine i tu sam kao doma pa opet mi ne bi nikad palo na pamet da idem Miči ikoga tužakati jer ne znam, netko puši u stanu. Pogotovo na tako jadan način kao što je to izvodio ovaj neizmjerni jadik. Pa, nemam tri godine! Tako se jednostavno ne ponašaju zreli ljudi! Jebiga, ovo se pretvorilo u odu o neizmjernom jadniku ali bilo bi mi glupo da sam sve ovo izostavio iz raporta jer ne mislim uljepšavati stvari. E da, kasnije, prije nego se jadnik pokupio, lik je prijetio da će zvatio neku ekipu (imaginarnu, naravno). To sam čuo od Mirne, naravno da mi se nije u lice prijetio, kakav jadnik! Nakon toga je atmosfera splasnula, preselili smo se u mini kino a i dosta je ljudi otišlo doma. U mini kinu smo spikali, Benko i ja smo imali neke kul razgovore (Benku ide masiv rispekt jer ima muda iskreno pričati). I tak... Pred jutarnje sate smo se opet preselili u kuhinju, barem Benko, Žbla i ja dok je većina drugih ljudi otišlo spavati (što u dnevnoj, što u mini kinu). Žbla je puštao na mobu emo i baš je bilo kvalitetno raspadanje (što god to značilo :)). Ja sam u pola pet odlučio da je to to za mene i krenuo spavati. Vreća mi je bila vlažna od nekog vina no to me nije spriječio da se omotam u vreću i čak sam se koliko tolko uspio ugrijati. Žbla je još malo isfuravao spiku: „pičke, ja sam zadnji ostao, bli bla blu“ ali je zapravo sjedio sklupčan u kutu kuhinje i plakao slušajući emo, ali nije to htio priznati, ahahahaha! No, nakon što je shvatio da nema za burek, pridružio nam se u dnevnoj s tim da nije ugasio muziku, barem dok se Kupa nije probudio i nešto se izderao na tečnom Trbonje represent dijalektu. Nisam razumio najbolje što je točno viknuo ali zvučalo je opako pa je Žbla odmah utišao muziku, ahahahaha! Spavanje je bilo tak-tak. Često sam se budio zbog hladnoće, ma gnjavaža živa... Negdje pred 9 ujutro je počelo drobljenje gluposti (pogodite tko je najviše lupetao, ja naravno :)), ali smo još uvijek svi ležali i nije nam padalo na pamet da se dižemo. E sad, tko bi se sjetio kad smo se digli i svega ostalog... Ja sam prvi otišao u dućan kupiti nešto za jesti a kasnije su ostali išli u grupicama... Uglavnom, čilali smo kod M
iče, barem đankeri jer su pasivci išli u razgledavanje Dravogada... Mirna i Kupa su nešto prije nas išli doma a mi smo krenuli između 12 i 1 popodne, tko bi se toga sjećao... Uglavnom, kad smo kretali, digli smo Miču i Maju te se pozdravili s njima i ajmo ča! Natrag smo išli u istom sastavu, Gusak + đankeri i ostatak ekipe u Đanijevoj pili. Put je prošao OK i opet smo stali samo jednom na nekoj benzinskoj negdje prije Sevnice, ako se dobro sjećam... Granica je također prošla OK i eto nas u Z
agrebu oko 4 popodne (mada, ne držite me za rječ). Pred poglavarstvom smo se ispozdravljali i svatko na svoju stranu, s tim da smo Džimbo, Ana i ja išli s Gusakom jer nas je odbacio sve doma, prvo Anu, pa Džimba (on živi u Travnom, to vam je tik do Dugava) i mene posljednjeg (a Gusak živi u Sigetu, Novi Zagreb represent, yo!). I to je bilo to. Što reći? Hvala još jednom Mirni na organizaciji ovog giga, Miči na gostoprimstvu te Passive Aggressive momcima što su se iscimali za prijevoz + dobrom druženju i odličnoj svirci. Moglo je i bez nekih stvari (npr. drama neizmjernog jadnika a i još neke stvari), no što je tu je, punk fucking rock, haha! Sve vas voli i mrzi The Snake the Swan
il
acije, haha! Ujutro smo se digli nešto prije 10 pa se u pola 11 uputili prema gradu da se nađemo sa Vojkanom koji je naime taj vikend imao svirke sa svojim bendom Katma u Puli i Rijeci. Šteta da se to poklopilo sa ovom našom svirkom u Dravogradu, no što je tu je. Na trgu smo se našli s Vojkanom a doš
ao je i Žbla (btw, Benko je javio da neće doći jer se propisno udesio alkoholom dan prije (ništa novo :)). Propisno sm
o se izgrlili s Vojka
nom i odmah bacili uobičajene pošalice. 
Opičili smo prema gornjem gradu neki standardni đir i sjeli se gore na klupama nedaleko od Matoša. Čavrljali smo o svemu i svačemu a vrijeme je bilo jako ugodno i toplo. Nešto kasnije su nam se pridružili Ana i još jedan momak (zaboravio ime, sori) , također iz Katme. Nakon druženja smo se spustili do Medike gdje smo se oprostili sa srbima a ja se još dogovorio s Vojkanom da se nađemo u Zagrebu u ponedjeljak kad se oni vrate iz Rijeke (a tako i bi ali to je neka druga priča koja uključuje još i Đoleta, Tanjicu i Tilu :)). Bilo je kul vidjeti Vojkana, mada je to bilo prekratko da si stignemo ispričati sve priče. Pic i ja smo se vratili u Dugave gdje smo čilali do nekih 3 popodne kad smo se uputili prema nalazištu sa Passive Aggressive ekip
om i ostalim đank momcima. Nalazili smo se na parkiralištu između dvorane Lisinski i gradskog poglavara (valjda?). Kad smo Pic i ja stigli, tamo su već bili Žbla, Benko i Ana (ne Ana iz Katme da ne bi netko nešto pomiješao i zbunio se čitajući ovo :)) s kojom smo se upoznali i saznali da i ona također ide s nama. Uskoro su došli i Passive momci, prvo Gusak, Džimbo i Mini (iliti Jeca, haha!) a onda i Đani sa drugim autom. Njihov bubnjar Dane je zaspao (!) pa smo ga morali pokupiti na slavonskoj blizu trešnjevčakog placa. Nakon što smo ubacili svu opremu, krenuli smo u slijedećem sastavu: Gusak za volanom + Junk Messiah momci u jednom autu (mi smo i predvodili) te Đani za volanom + Džimbo, Mini, Ana i Dane u drugom autu. Pošto nijedan auto nije imao vinjetu, pičili smo preko Krškog što je nešto duži put nego kad se ide preko Maribora za Dravograd, no ništa strašno. Išli smo na malu granicu na Brgeani i prošli bez problema (uz obavezne pošalice slovenskih graničara, ovaj put su nas pitali jel imamo harmoniku, da ziher). Put je prolazio OK a u plejeru su se uglavnom vrtili Restarts i Antidote (onaj nizozemski, ja bi rađe da je bio onaj njujorški, ali šta sad :)). tu i tamo smo usporavali jer je Đani non stop zaostajao za nama i žalio se da Gusak vozi pre brzo, haha! I da, Benko je imao problema sa svojim mamurlukom, pa sam ga spašavao sa eliksirom zvanim još i coca cola. Stali smo samo jednom na benzinskoj pred Celjom i malo se okrijepili. Džimbo je pri odlasku na wc čuo komentare od ekipe s benzinske: „pa, i njega je bog stvorio“. A si ti a nor! Palo je odmah par pošalica na račun malograđana ali nećemo sad o tome ovdje. U Celju ja bilo malo gubljenja jer se nisam najbolje snalazio što se tiče stare ceste (pogotovo u smjeru Dravograda, pošto inače uvijek idem drugim putem), no nekako smo pronašli pravi put. Mada je Gusak uključio i GPS, ali čini mi se da nam i nije puno pomogao (ukratko, da nije bilo mene, ekipa bi se izgubila samo tako :)). Ostatak puta je prošao OK, osim što smo zadnjih pola sata pred Dravogradom već svi bili malo smoreni i nabrijani da kad ćemo više stići. Negdje oko 7 (ako se ne varam) smo napokon došli u Dravograd i uputili se odmah do špar marketa, ali nije radio. Dolazimo do Mičotove rezidencije, upadamo unutra i kako to već biva, pozdravljanje i grljenje sa najbližima. Za mene ništa novo. Pola ekipe je već bilo dobro nacvrcano a i Maja je slavila rođendan tako da je već bilo trešanje do daske (ni to mi nije ništa novo za Dravograd i mini kino :)). Sad se ne sjećam jesmo odmah išli jesti ili poslije svirke, nije ni bitno... Dosta je brzo krenula i svirka. Mi smo bili prvi jer je tako gazdarica Mirna rekla, he he... Trebalo nam je dosta da se nariktamo jer je bio totalni raspad što se tiče opreme i koliko je sve to skučeno u tom mini kinu. E da, hvala Mičonu još jednom na fudbalerskom donjem dresu kojeg mi je posudio jer sam zaboravio uzeti kratke hlače (glupan). Benko je također zaboravio kratke hlače, tako da smo obojica dobili kratke dres hlače iz doba kad je Mičo trenirao nogomet, haha! I tak, čim smo krenuli, krenulo je skakanje i divljanje i ne mogu zaboraviti izraze lica od Passive ekipe kad je Dravograd ekipa počela divljati :). Bilo je vruće i skučeno kubog. Mi smo bili malo nadrkani a točno znam i zašto. Zamisli da sviraš gig a netko te non stop trka u leđa s vratima. Tak je bilo Žbli koji je stajao tik do rata a ljudi su svejedno ulazili i izlazili non stop za vrijeme svirke. Benku isto nije bilo svejedno kad je ekipa padala po njemu (a i ovako je već sav osjetljiv :)). Ja sam imao tu i tamo koji slopi ispad zbog znojnih ruku ali niš strašno. Pic je tolko krivo uletio u Short Fuse da sam totalno popizdio (sori Pic :)). Znam da su to sitnice, ali navikli smo da budemo tight as fuck i malo smo se razmazili na svirkama na turneji gdje su bili uglavnom odlični uvjeti za svirke. No, naprotiv da je ova svirka bila loša, meni je bilo super! Onako, dobra energična i znojna svirka sa ludom pijanom atmosferom. E da, odsvirali smo premijerno Through Being Cute (Tear It Up, ti neznalico!) i zakon je bilo vidjeti Miču kako mi se dere u lice: woooooh, through being cute! :) Nakon nas slijede Passive Aggressive. Kratki predah i nakon što su se namjestili, idemo ponovo! Čim su krenuli, k
renula je i luda atmosfera, malo sam si i ja dao oduška skakanjem i trčanjem (i silovanjem D
žimbove noge??? :)). Meni su Passive Aggressive bili super! Bez puno filozoije su pičili pjesme sa CD-a od kojih se meni Orthodox Punx nekako najviše urezala u pamćenje. Još da ubace malo više srkl pit djelova, bilo bi super, mada su i ovako pankčina do jaja! Ako se ne varam, zvali smo ih na dva bisa. Pred kraj su odsvirali Think Positive od RKL, zakon, tu samo puko! I to je bilo to, super svirka! Nakon giga je uslijedilo presvlačenje, barem za mene. Očekivao sam neki plesnjak kojeg je Mirna najavljivala ali ekipa baš nije bila raspoložena, nisam siguran zašto ali plesnjaka nije bilo. Tako da mi je bilo zanimljivije biti u kuhinji nego u zadimljenom mini kinu. Nekako smo se većinom družili odvojeno, cijela Passive i Junk ekipa smo uglavnom bili u kuhinji a većina Dravograd ekipe je bila u mini kinu. Zašto je to tako bilo, nisam siguran ali dobro, šta sad... Meni je svejedno bilo dobro i zabavno. Vrtili su se naravno i neki The Rites hitovi te bacale pošalice. Ta dobra atmosfera je trajala sve dok jedan neizmjerni jadnik nije počeo dojiti sa svojom dramom. Naime, neki ljudi su pušili u kuhinji a jedno od kućnih pravila kod Miče je da se ne puši u stanu već samo u mini kinu ili na balkonu. I OK, oni koji su pušili u stanu su bili zamoljeni da ne puše. I OK, ugasili su cigarete. I to je sve što ja znam i što sam vidio. No, onda je taj jadnik doveo Miču do nas i kao neki klinac od 5 godina kad tužaka teti u vrtiću drugu djecu, pokazivao na nas i kao, uuu, ekipa je pušila i navodno su ljudi pušili i nakon što im je on rekao da se u stanu ne puši. Ja osobno to nisam vidio, da je netko pušio i nakon što je on ljudima rekao da ne puše u stanu i mislim da je to bio totalni bulšit i samo isprika neizmjernog jadnika da tužaka Miči ZG ekipu jer je lik jednostavno neizmjerni jadnik. Uglavnom, pošto lik nije prestajao i to je već preraslo u totalnu dramu tko je ili nije pušio, ja sam puko i počeo se derati na njega i slao ga u pm i nek odjebe a vjerojatno sam mu i fizički prijetio (jer kad mi padne mrak na oči onda je to doslovno tako i ne sjećam se najbolje svega). Da se ovo nije događalo kod Miče već negdje drugdje, vjerojatno bi stvarno i nokautirao tog jadnika jer mi je stvarno više dosta debila koji nemaju respekta prema ničemu, pa da mi takav ide dojiti i pokvari mi svu zabavu, jebote! Nakon toga mi je trebalo vremena da se smirim a ekipa je navodno u mini kinu još raspravljala o tome tko je pušio a tko nije. Uuu drama! Iskreno, boli me kurac! Jebote, kod Miče dolazim već tri i pol godine i tu sam kao doma pa opet mi ne bi nikad palo na pamet da idem Miči ikoga tužakati jer ne znam, netko puši u stanu. Pogotovo na tako jadan način kao što je to izvodio ovaj neizmjerni jadik. Pa, nemam tri godine! Tako se jednostavno ne ponašaju zreli ljudi! Jebiga, ovo se pretvorilo u odu o neizmjernom jadniku ali bilo bi mi glupo da sam sve ovo izostavio iz raporta jer ne mislim uljepšavati stvari. E da, kasnije, prije nego se jadnik pokupio, lik je prijetio da će zvatio neku ekipu (imaginarnu, naravno). To sam čuo od Mirne, naravno da mi se nije u lice prijetio, kakav jadnik! Nakon toga je atmosfera splasnula, preselili smo se u mini kino a i dosta je ljudi otišlo doma. U mini kinu smo spikali, Benko i ja smo imali neke kul razgovore (Benku ide masiv rispekt jer ima muda iskreno pričati). I tak... Pred jutarnje sate smo se opet preselili u kuhinju, barem Benko, Žbla i ja dok je većina drugih ljudi otišlo spavati (što u dnevnoj, što u mini kinu). Žbla je puštao na mobu emo i baš je bilo kvalitetno raspadanje (što god to značilo :)). Ja sam u pola pet odlučio da je to to za mene i krenuo spavati. Vreća mi je bila vlažna od nekog vina no to me nije spriječio da se omotam u vreću i čak sam se koliko tolko uspio ugrijati. Žbla je još malo isfuravao spiku: „pičke, ja sam zadnji ostao, bli bla blu“ ali je zapravo sjedio sklupčan u kutu kuhinje i plakao slušajući emo, ali nije to htio priznati, ahahahaha! No, nakon što je shvatio da nema za burek, pridružio nam se u dnevnoj s tim da nije ugasio muziku, barem dok se Kupa nije probudio i nešto se izderao na tečnom Trbonje represent dijalektu. Nisam razumio najbolje što je točno viknuo ali zvučalo je opako pa je Žbla odmah utišao muziku, ahahahaha! Spavanje je bilo tak-tak. Često sam se budio zbog hladnoće, ma gnjavaža živa... Negdje pred 9 ujutro je počelo drobljenje gluposti (pogodite tko je najviše lupetao, ja naravno :)), ali smo još uvijek svi ležali i nije nam padalo na pamet da se dižemo. E sad, tko bi se sjetio kad smo se digli i svega ostalog... Ja sam prvi otišao u dućan kupiti nešto za jesti a kasnije su ostali išli u grupicama... Uglavnom, čilali smo kod M
iče, barem đankeri jer su pasivci išli u razgledavanje Dravogada... Mirna i Kupa su nešto prije nas išli doma a mi smo krenuli između 12 i 1 popodne, tko bi se toga sjećao... Uglavnom, kad smo kretali, digli smo Miču i Maju te se pozdravili s njima i ajmo ča! Natrag smo išli u istom sastavu, Gusak + đankeri i ostatak ekipe u Đanijevoj pili. Put je prošao OK i opet smo stali samo jednom na nekoj benzinskoj negdje prije Sevnice, ako se dobro sjećam... Granica je također prošla OK i eto nas u Z
agrebu oko 4 popodne (mada, ne držite me za rječ). Pred poglavarstvom smo se ispozdravljali i svatko na svoju stranu, s tim da smo Džimbo, Ana i ja išli s Gusakom jer nas je odbacio sve doma, prvo Anu, pa Džimba (on živi u Travnom, to vam je tik do Dugava) i mene posljednjeg (a Gusak živi u Sigetu, Novi Zagreb represent, yo!). I to je bilo to. Što reći? Hvala još jednom Mirni na organizaciji ovog giga, Miči na gostoprimstvu te Passive Aggressive momcima što su se iscimali za prijevoz + dobrom druženju i odličnoj svirci. Moglo je i bez nekih stvari (npr. drama neizmjernog jadnika a i još neke stvari), no što je tu je, punk fucking rock, haha! Sve vas voli i mrzi The Snake the Swan
No comments:
Post a Comment